R
A
D
O
V
I
U
Č
E
N
I
K
A
|
Može li…
Može li čovjek težiti k svjetlu, a poduprijeti mrak? Može li voljeti prirodu, a onečišćavati zrak?
Može li čovjek gledati daleko kad je u daljini tama? Može li čovjek uništavati život bez ikakva srama? Aleksandar, 8.b
Može li čovjek bezbrižno kročiti sivim stazama nemira? Može li gajiti nadu prema nemogućnosti koje je svjestan? Može li vjerovati, znajući da objekt želje nikada neće biti dohvaćen? Smije li razmišljati, očajavajući što ne zna odgovora? Može li spokojno živjeti bez posljedica vlastitih postupaka? Može li čovjek u rasulu ishlapljelih misli potražiti sebe? Klaudia, 8.a
Može li čovjek bezuvjetno ljubiti bližnjega?
Može li biti iskren prijatelj, pomoć u nevolji, izlaz iz naizgled bezizlazne situacije?
Može li potisnuti mržnju, zaboraviti zla, nadvladati ljubomoru?
Može li biti korak ka svijetu ljubavi?
Ana, 8.b
Može li jutro biti večer? Ne, i jutro to zna. Može li more biti kamen? Ne, i more to zna. Može li trava biti plava? Ne, i trava to zna. Može li čovjek biti Bog? Ne, ali čovjek to ne zna.
Marita, 8.b
Može li čovjek podnositi nepravdu Ne osvrćući se? Može li čovjek činiti nepravdu I još uvijek pričati o moralu? Može li vjernik osjećati mržnju I željeti osvetu svom bratu grješniku? Može li se ubijati I misliti da je to za viši cilj? Može li čovjek istovremeno Voljeti i mrziti?
Marino, 8.a
Možemo li pogledom obujmiti svijet i riječju ispraviti nepravdu? Možemo li kroz život hodati zatvornih očiju i okrenuti glavu od nepravde kada je tako blizu, pored nas i ignorirati gorak, opor okus kada prođemo pokraj prosjaka koji je radio trideset godina, a sada nema ni za kruh? Zapitamo li se ikada što se krije u tami? Možemo li u tami razaznati svjetlo? Kako znamo da nepravdu nećemo I sami okusiti? Možemo li znati da će nam Netko priskočiti u pomoć? Sanja, 8.a
Može li čovjek izaći iz rata i opet biti onaj stari? Igrati se s djecom i ponašati se kao da se ništa desilo nije. Može li zaboraviti strah koji ga je nekoć progonio, prijatelje koji su umrli utopljeni u krvi i njihovu bol koju je i on osjetio vidjevši i čuvši ih? Može li živjeti dalje dok se slične slike ponavljaju iza njegovih leđa? Matija, 8.a
Može li čovjek postojati bez ljubavi koja toplinom ispunjava njegovo srce? Može li čovjek živjeti savršenim životom, gledajući siromaštvo i patnju oko sebe? Može li čovjek misliti samo o sebi, među ljudima koji trebaju njegovu pomoć? Može li čovjek vidjeti nasilje, bol i nepravdu, a ubrzati korak da što prije sve zaboravi? Može li čovjek biti sam na svijetu, a istovremeno okružen milijardama ljudi? Lorena, 8.a
Može li se riječima opisati Dubina mora i toplina Sunca na nebu ili ljubav Prema majci? Može li se mrziti brata I sestru napadati Ili rođenog oca, a uz to Pogled uzdizati k Bogu? Može li čovjek gledati Rat, stradanje, bijedu A da se veseli I mirna srca San na oči zove?
Matej, 8.b
|
Negdje daleko, pod istim ovim plavim nebom rat se vodi. Zbog te prolivene krvi nebo će zaplakati. I plakat će cijeli dan plakat će cijelu noć. Možda netko pogleda u nebo i sasluša ga. Teško je tužan biti, teško je svoju bol kriti. Stoga ću ja svoje srce otvoriti misli ću zaustaviti i pogled u nebo uputiti. Moje će oči suzu pustiti, a ja ću tiho prozboriti: Možemo li prestati ratovati?
Elizabeta, 8.b
Može li čovjek mirno prolaziti pokraj nepravde, bijede i ne obazirati se ?
Može li se čovjek i dalje ponašati kao da ne vidi probleme izvan svojeg dvorišta?
Može li čovjek dostići svoje ideale, uz sav teret koji ga koči?
Može li se čovjek uzdići iznad nepravde i poduzeti nešto da ju spriječi?
Goran, 8.a
PEJSAŽNA
Može li žarko sunce poljubiti blistavo more, a žito zlatnu ravnicu? Može li noćni vjetar žitu pletenicu splesti, a galebovi iznad mora na krilima snova letjeti? Ivana, 8.b
Može li se u trenutcima Tuge i boli Pronaći bar malo tragova Svjetlosti, veselja i sreće S nadom gledati U budućnost? Može li čovjek u trenutku Poleta i zanosa zaboraviti Na ružne i teške stvari? Može li čovjek duboko Zaglibiti u grijeh A onda ga spoznati I promijeniti se? Može li čovjek biti prestar Da bi naučio nešto novo?
Lucija, 8.a Može li čovjek biti uvjeren da je došao na ovaj svijet da bi rastao, završio neku školu, osnovao obitelj i radio do mirovine? Može li trošiti sve ono čime ga bombardiraju reklame, a što mu treba ili ne treba? Ne vrijedi li ljudski život mnogo više i nema li dublji smisao? Ima ljudi koji stojena suncu, ali su leđima okrenuti suncu. I vide samo svoje sjene. Može li pak čovjek koji putuje s vjetrom znati kakva će vjetrenjača upravljati njegovim smjerom? I, ako izgubi put svoj, koji će ga zakon svezati uz nečija zatvorska vrata? Može li slavuj povrijediti tišinu noći ili krijesnica sjaj zvijezde? Marin, 8.a
Može li čovjek Zaboraviti boli I oštre riječi Što su izrečene?
Može li čovjek Zatvoriti oči Da ne vidi laži Što vjeru gase?
Može li čovjek Izbrisati sjenu I krenuti dalje Putem starim?
Luka Kalinić, 8.a
Može li čovjek upravljati Enolom Gay, (sjetite se, hej, bio je to strašan let, bio je to u polju žita spaljen cvijet, bio je to zauvijek ranjen svijet) može li ON reći da spava savjesti mirne bez da ga to što je učinio u srce dirne?
Može li čovjek malu Sadako koja je vjerovala, dakako, da 1000 ždralova stići će moći sviti da je čuvaju u tmini noći, da je spase od boli, da joj pomognu pokazati koliko život voli, može li je ON nadjačati nečim što ruši sve snove u dječjoj duši?
Može li čovjek koji je na ovom svijetu samo gost, prošlost i budućnost što spaja most, koji bi na svijet morao s dostojanstvom doći, koji bi spokojno ispraćen poštovanjem, svijetlom svijeća i mirisom cvijeća trebao u nebo poći, može li ON imati pravo igrati se Boga?
Gabriela, 8.a
|
Ova dva novinarska rada prošla su županijsku razinu susreta LIDRANO i upućena su na državnu razinu.
Iako naslov zvuči tako jednostavno, prilično mi je teško izraziti misli o zadanoj temi.
Negdje iz podsvijesti pokušavam iskopati nešto lijepo, nježno. Možda mi pomogne kakav citat? O mom hrvatskom mnogi su književnici, povjesničari, znanstvenici toliko rekli kroz svoja djela. Kolike su žrtve uložili da ga sačuvaju i obogate. Kroz našu povijest mnogi hrvatski velikani borili su se da taj naš mali hrvatski jezik pobijedi puno jače od sebe- latinski, njemački, talijanski, mađarski. Uspjeli su te je još u 19. stoljeću hrvatski jezik postao službenim jezikom Hrvatskog sabora. Pjevali su o njemu mnogi zatočeni i izgnani, čuvali hrvatsku riječ kao svetinju koju im nitko ne može oduzeti. Ne želim se kititi tuđim perjem, ali Matoš je tako lijepo izrazio i ono što ja osjećam: „..hrvatski jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike, i osobine naše zemlje: buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustopoljina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora...“ Kako bih mogla i pomisliti da znam nešto tako lijepo izreći! Na žalost, ne znam, ali duboko poštujem one koji to znaju. Mogu reći da idem u školu koja nosi ime hrvatskoga pisca iz razdoblja realizma tako da se u našoj školi puno pažnje nastoji posvetiti učenju hrvatskoga jezika.Moj mali doprinos (koji je uostalom i meni samoj od koristi) jest da uz redovnu nastavu pratim i dodatnu nastavu iz hrvatskog jezika. Puno smo toga u ove dvije godine naučili, puno sam i zaboravila, ali je još uvijek i puno toga ostalo u glavi.
Znam da na svom jeziku mogu izreći sve što osjećam, sve o čemu razmišljam. Našom tridesetoslovnom abecedom može se izraziti što god ti srce poželi. A srca su hrvatska i kajkavska, i štokavska, i čakavska; i ikavska, i ekavska, i ijekavska. I, kao što reče Stjepko Težak:“Moj hrvatski zveči na hrvatskom sjeveru i jugu i zvuči na hrvatskom istoku i zapadu.“
Koliko će moj hrvatski jezik ova moderna vremena promijeniti i hoće li se pognuti pod silinom tuđica koje postaju općeprihvaćene, pokazat će vrijeme. Ipak nadam se i vjerujem da ćemo idući u korak s vremenom u kojem živimo, znati poštovati, cijeniti i proširivati bogatstvo jezika koji smo naslijedili kako bi naši nasljednici imali još više od nas.
Gabriela Begić, 8.a
Baletna predstava u izvedbi ansambla riječkoga kazališta
Volite li Brahmsa?
Zadivljujuća atmosfera i skladna interpretacija J. Brahmsa ispunili su neobičnu večer koja će ljubiteljima klasične glazbe i baleta ostati u ugodnom sjećanju
Već sam ranije u kazalištu prisustvovala izvedbama opernih predstava, gledala drame i komedije i radovala se svakom ponovnom susretu s kazalištem. Ipak, balet me uvijek najviše oduševljavao. Pokreti, gipkost, koraci...jednostavno, ples me privlači nekom posebnom snagom.
Balet «Volite li Brahmsa?» gledala sam jednog maglovitog utorka u večernjim satima. Bilo je to pravo opuštanje nakon napornog dana prepunog školskih obveza. Zadivljujuća atmosfera i skladna interpretacija J. Brahmsa ispunili su tu neobičnu večer.
Već prvi pogled na pozornicu ispunio me oduševljenjem. Veliki stol za kojim sjede ljudi izrazitih lica, gotovo grimasa, iz visina vise nekakvi dronjci koji podsjećaju na tkaninu u koju su odjeveni plesači, neobično osvjetljenje... i to je sve.
Odlični baletani potpuno su se prepustili glazbi i slobodi pokreta. Izvođena su poznata Brahmsova djela, više stavaka i varijacija na temu, od kojih je možda široj javnosti najpoznatija «Uspavanka». Tijekom predstave sam se izgled pozornice nije bitnije mijenjao, osim ugođaja i boja koje su se kroz scene prelijevale prema tonalitetu same glazbe- ako je stavak bio u molu, boje su bile tamniie, a ako su bile u duru, bile su svjetlije. Baletni su virtuozi dali sve od sebe i potpuno se uživjeli u glazbu i ples.
Kad je večer tako ispunjena ljepotom, poželiš da što dulje traje, a ova je baletna predstava trajala samo sat vremena. No, ako se uzme u obzir da baletani cijelih 60 minuta plešu bez odmora, onda je razumljivo da predstava ne može dulje trajati.
Iako je predstava ispunila nas gledatelje užitkom, bila nadahnuta i lijepa, ipak postoji i mala zamjerka s moje strane. Balet je bio odličan, plesači pravi virtuozi, ali čini mi se da se premala pozornost pridala samom scenariju. U središtu je glazba s poznatim Brahmsovim djelima koja možda baš i ne traži neku pravu priču, ali ipak mi se čini da je tema trebala biti razrađenija. Bila je previše ujednačena! Sjede, plešu, sjede, plešu... Nema istaknute radnje kao primjerice u «Labuđem jezeru» ili u «Romeu i Juliji». Smatram da bih još snažnije doživjela vrsnu glazbu i ples da je scenarij bio upečatljiviji.
Ipak , bila je to vrlo lijepa večer koja će meni, ljubiteljici klasične glazbe i baleta ostati u ugodnom sjećanju. Pa kad u mraku svoje sobe zatvorim oči, u san me odvode blagi zvuci Brahmsa i skladni pokreti uigranih plesača...
Klaudia Knežević, 8.a
